Aktuelnosti,  Stručni prilozi

Kako poboljšati kvalitet zemljišta/tla?

Korišćenje biljnih ostataka u poljoprivredi doprinosi kvalitetu zemljišta, pravljenje komposta, kompostiranje i recikliranje biljnih ostataka, bioraznolikost na poljoprivrednoj parceli i smjena kultura te zaoravanje žetvenih ostataka izvor su energije za mikroorganizme, osiguravaju i popravljaju biogenost zemljišta, pozitivno utiču na strukturu zemljišta i na vodno-vazdušne osobine.

Ne spaljujte biljne ostatke poslije žetve ili berbe!

Svjedoci smo da mnogi poljoprivredni proizvođači spaljuju biljne ostatke poslije žetve ili berbe, tačnije slamu ili kukuruzovinu. Spaljivanje žetvenih ostataka predstavlja akt najbezumnije radnje u poljoprivrednoj proizvodnji. Spaljivanje znači potpun gubitak organske materije i azota, osiromašavanje tla i ubistvo mikroorganizama, tako da tlo praktično postaje mrtvo. Osim gubitaka u organskoj materiji vatra uništava korisne članove oraničnog sloja, ugrožava divljač, zagađuje okolinu i predstavlja veliku opasnost zbog mogućnosti nekontrolisanog širenja požara. Na kraju, dolazi do slijeganja zemljišta, poremećaja njegove strukture, narušavanja vodeno-vazdušnog režima i na kraju do „umiranja“ zemljišta. Takvo zemljište ne može da bude hrana bilo kojoj biljnoj kulturi, a samim tim mi čovjeku.

U svim granama biljne proizvodnje poslije žetve ostaju korijenovi i nadzemni žetveni ostaci. Na gazdinstvima koja nemaju stoke, slama, kukuruzovina i ostaci drugih biljnih vrsta ostaju kao sporedni proizvodi. Ovi sporedni proizvodi biljne proizvodnje mogu se iskoristiti na više načina: kao stočna hrana neposredno ili u prerađenom i oplemenjenom obliku, kao sirovina za dobijanje celuloze, papira, iverice i sl, kao prostirka u stočarstvu, kao sirovina za spremanje vještačkog stajnjaka i komposta i neposrednim uključivanjem u procesu korišćenja organske materije zaoravanjem u zemljište. Ako se sporedni proizvodi ne odnose sa njive i ne koriste u stočarstvu ili na drugi način, oni predstavljaju stvarni „višak“ proizvoda na njivi, kojih se treba na neki način riješiti i osloboditi površinu za blagovremenu obradu zemljišta za naredni usjev. Zaoravanje žetvenih ostataka biljne proizvodnje ima niz prednosti. Na taj način se biljni ostaci uključuju u proces kruženja organske materije u zemljištu, stimuliše se biološka aktivnost zemljišta i pozitivno utiče na strukturu i vodno-vazdušne i toplotne osobine zemljišta. Pored toga, na teškom zemljištu organski ostaci poboljšavaju internu dreniranost u sloju u koji su unijeti. Ili jednostavno slamu ili sijenu ukoliko predstavljaju biljne ostatke možemo iskoristiti kao malč ili ti pokrov za zemljište i time osigurati zemljištu rahlost, vlagu i hranljive materije koje će pokrov dati.

Prije zaoravanja, biljne ostatke treba isitniti radi lakšeg i ravnomjernijeg unošenja u zemljište. Pored sitnilica raznih konstrukcija danas postoje i adapteri, koji se montiraju na kombajn, pa se sa žetvom ovi ostaci sjeckaju i ravnomjerno rasturaju po njivi. Isjeckani biljni ostaci se zaoravaju raoničnim plugovima. Druga oruđa su manje podesna za unošenje biljnih ostataka u zemljište. Biljni ostaci i kada su isitnjeni prave teškoće pri oranju. Zato se njihovo zaoravanje vrši plugovima koji na plužnoj dasci imaju posebne dodatke koji olakšavaju zaoravanje. Za zaoravanje kukuruzovine koriste se plugovi visokog klirensa i sa većim razmakom između plužnih tijela, da ne bi došlo do gušenja pluga pri radu. Vrijeme zaoravanja zavisi od vremena žetve odnosno berbe. U principu, biljni ostaci mogu da ostanu duže na njivi, jer delimično omekšaju i lakše se zaoravaju. Period zadržavanja žetvenih ostataka na površini zemljišta zavisi od dužine vremenskog perioda između žetve i osnovne obrade za sljedeći usjev. Poslije ranih predusjeva biljni ostaci se zaoravaju ljuštenjem, a kod kasnih predusjeva u jesen osnovnom obradom. Nepovoljno je zaoravanje biljnih ostataka u proljeće. Dubina zaoravanja mora biti podešena prema količini organske mase koja treba da se zaore. Slama i slični biljni ostaci mogu se kvalitetno zaoravati do 20 cmdubine, a za zaoravanje kukuruzovine zbog veće i žilave mase, potrebna je veća dubina, najčešće 25-30 cm. Zaoravanje žetvenih ostataka biljne proizvodnje osigurava izvor energije za mikroorganizme, popravlja se biogenost zemljišta, pozitivno se utiče na strukturu zemljišta kao i na vodno-vazdušne osobine. Drugim rečima, popravlja se plodnost i produktivnost zemljišta.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *