Stručni prilozi

Zdrava zemlja sa permakulturom

Permakultura nije nikakav kult, permakultura je dizajn sistema, održivog životnog prostora koji se pojavio tokom naftne krize 1970-ih godina kao reakcija na nesigurnost hrane i želje za samostalnošću. Kombinujući načelo da ljudi ne mogu opstati bez zdrave zemlje i praktičnu primjenu, permakultura uključuje sve od recikliranja, ponovnog korišćenja do regeneracije, vraćanje otpada u sistem kako bi se recikliralo u nešto korisno. Permakutura je život u skladu sa prirodom i samim sobom, ne protiv nje. Brinuti o sebi znači, brinuti o okolini i brinuti o ljudima.

Permakultura je grana ekološkog dizajna, ekološkog inženjeringa, integrisanog upravljanja vodenim resursima, koja razvija održivu arhitekturu, regenerativna i samoodrživa staništa i poljoprivredne sisteme koji su modelovani po uzoru na prirodne ekosisteme.
To je način života i poljoprivrede koji se bazira na imitiranju obrazaca iz prirode, a njena suština se može opisati jednom riječju – održivost!

Permakulutru je šezdesetih godina prošlog vijeka na svojoj farmi praktično razvio austrijski
farmer Sep Holcer, a teorijski su je, tokom sedamdestih godina prošlog vijeka, razvili Australijanci,
inženjer šumarstva Bill Molison i biolog Dejvid Holmgren. Na njih je svojim naukom uticao japanski filotof Masanobou Fukuoka koji je posmatravši prirodu došao do zaključaka kako i na koji način da se
sa što manje fizičkog rada, upotrebe mehanizacije ili pesticida dobiju maksimalni poljoprivredni
prinosi. Njegovo poznato djelo Revolucija jedne slamke postalo je, možemo slobodno reći, svojevrsni
manifest permakuturnom načinu života. Riječ permakultura prvobitno se odnosila na ‘permanentnu
poljoprivredu’, ali kasnije je njeno značenje prošireno kako bi obuhvatilo značenje ‘permanentne
kulture’, nakon što je uočeno da je društveni aspekt neodvojiv od istinskog održivog sistema.
Permakultura se zasniva na nekoliko disciplina uključujući organsku poljoprivredu, agrošumarstvo,
integrisanu poljoprivredu, održivi razvoj i primjenjenu ekologiju. Jedan od njenih začetnika Bill
Molison (1928-2016) permakulturu definiše kao filozofiju rada sa prirodom, a ne protiv prirode;
produženo i pažljivo posmatranje, a ne produženi i besmisleni rad; posmatranje biljaka i životinja i
svih njihovih funkcija, prije nego tretiranje bilo kog područja kao sistema jednog proizvoda. Osnovna
tri načela permakulture su: briga o zemlji, briga o ljudima, vraćanje viška.
Stvaraoci permakulturnog dizajna se ne fokusiraju na svakom elementu odvojeno, nego na vezama
koje postoje ili koje se stvaraju među elementima usljed njihovog organizovanja u sistem.

Dvanest temeljnih odrednica permakulture (koje je prvi uobličio David Holmgren):

Posmatraj i djeluj
Uhvati i uskladišti energiju
Ostvari prinos
Primjenjuj samoregulaciju i prihvaćaj povratne informcije
Koristi i vrednuj samo obnovljive resurse i servise
Ne proizvodi otpad
Kod oblikovanja kreći se od općenitosti ka detaljima
Jedinstvo je bolje od rascjepkanosti
Koristi male i sporodjelujuće sisteme
Koristi i vrednuj različitosti
Koristi rubna i granična područja – tu se načešće nalaze najvrijedniji,najraznorodniji i najproduktivniji dijelovi sistema.
Kreativo reaguj na promjene
Zone su još jedna specifičnost permakulturnog dizajniranja. One su način inteligentnog organizovanja elemenata u ljudskom okruženju, a označavaju se od 0-5;

Permakultura ima dosta dodirnih tačaka i sa tradicionalnim načinom uzgoja, ali je to u ovom slučaju sve podignuto na jedan viši nivo, gdje su svjesno preuzeti obrasci uzajamnog djelovanja i harmonije iz prirode i preneseni na jedan mikro nivo. Permakultura je relativno nova oblast u svijetu, ali se broj poštovalaca i zaljubljenika u ovakav način življenja i razmišljanja iz dana u dan povećava. za permakulturu je svojstvena i prirodna gradnja kao i briga o tlu. U poljoprivredi i vrtlarstvu kao zaštita zemljišta, zastiranje tla se koristi kao zaštitni sloj koji koči razvoj samoniklih biljaka (“korova” kako to ljudi uobičavaju okarakterisati), te isparavanje vode, a svojim razlaganjem dodatno može nahraniti biljke i tlo, tzv malč. Malč i mlačiranje može da se koristiti od najrazličitijeg materijala: kamenje, lišće, piljeviljenja, slame, sijena, kartona ili papira, drvena sječka ili mljevena kora, šljunak, i sl.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *