Predstavljanje proizvođača

Bračni par iz Čelinca uzgaja borovnice

Proizvodnja borovnice predstavlja veliki potencijal, što su prepoznali i supružnici Ognjen i Dragana Pejaković iz Opsječkog kod Čelinca, koji su prije šest godina počeli uzgajati ovu voćnu vrstu! Na uzgoj su se odlučili nakon dugog i pažljivog istraživanja o potencijalima borovnice.

Na početku je bilo dosta problema jer mladi supružnici nisu ništa znali o proizvodenji ove biljke, pa im je prvi zasad propao. Međutim, to ih nije obeshrabrilo, već su uz stručnu pomoć agronoma uspjeli da podignu novi zasad. Danas na tri dunuma zemlje Pejakovići uzgajaju ukupno 1000 sadnica borovnice, a u budućnosti planiraju da proizvodnju prošire za još tri dunuma, jer će tim ulaganjem, kako kažu, uložiti u svoju budućnost.

 

Loš početak

– Prije šest godine počeo sam intenzivno razmišljati kako da na najbolji način iskoristim zemlju koju imam, te počnem uzgajati nešto što će biti profitabilno. U početku nisam znao šta bih tačno  mogao uzgajati, pa sam sa svojim radnim kolegom počeo istraživati tržište. On je prvi došao na ideju o uzgoju borovnice. Zasadio je na svom imanju 270 sadnica ove voćke, dok sam ja krenuo sa zasadom od 200 sadnica – prisjeća se svojih početaka Ognjen.

On kaže da je u posao ušao brzopleto, bez ikakvih priprema, što mu se obilo o glavu jer je zasad propao. Ognjen pojašnjava da tada nije ništa znao o borovnicama kao, na primjer, kakva joj zemlja treba, koju zaštitu da koriste i razne druge detalje, koji su bitni u proizvodnji.

– Znao sam da u ovom kraju uspijeva divlja borovnica, pa sam se vodio time. Nisam ni razmišljao da napravim analizu zemljišta i vidim da li borovnice mogu da uspiju na mom imanju. Borovnica traži kiselu zemlju i vrlo je bitno da se prije proizvodnje utvrdi kakvo zemljište imate. Ponekad je potrebno korišćenje odgovarajućih supstrata prilikom sadnje, treba voditi računa o tehnici sadnje, bitna je prihrana, sistem za navodnjavanje, i mnoge druge stvari o kojima nisam vodio računa – ističe Ognjen.

Dodaje da je nakon propadanja prvog zasada bio u dilemi da li da počne sve ispočetka ili da odustane, s obzirom na to da su sadnice skupe. On pojašnjava da jedna sadnica borovnice košta četiri evra i da se ne isplati ulaziti u taj posao bez dobre pripreme.

Nakon što su se prvi put opekli, Ognjen i njegova supruga Dragana su odlučili da se za novu sadnju dobro pripreme. Prvo su uradili analizu zemljišta, koja je pokazala da je zemljište prekiselo, pa su uz stručni savjet agronoma, te određenih supstrata i piljevine uspjeli da dovedu zemljište na zadovoljavajući nivo. Nakon detaljnih priprema, ponovo su prije četiri godine na istom zemljištu na kojem su sadnice ranije propale, zasadili 200 komada borovnica.

 

Nova šansa

– Kada su sadnice krenule da se razvijaju odlučili smo da uzmemo još 800 komada i proširimo se na ukupno tri dunuma. Imamo dvije sorte borovnice: blukrop (Bluecrop – srednja sorta) i djuk (Duke – rana sorta). U poslu nam dosta pomaže naš prijatelj i agronom Željko Ćosić, inženjer voćarstva i vinogradarstva, koji nam daje stručne savjete. Ako primijetim neku promjenu na zasadu, pozovem Željka i on mi da stručni savjet kako dalje da postupam – ističe Ognjen.

Dodaje da njegove borovnice još nisu došle u fazu punog uroda, jer je tek četvrta godina otkako su posadili sadnice. Ognjen pojašnjava da borovnice tek između pete i sedme godine daju pun prinos, a vijek trajanja im je preko 50 godina.

Pejakovići su prošle godine ubrali oko 650 kilograma borovnice, a ove godine očekuju minimum 1300 kilograma. U naredne dvije godine, kada dostignu puni prinos, vjeruju da bi na svoja tri dunuma trebali da dobiju i do pet tona borovnice. Naši sagovornici kažu da prošle godine nisu imali problema sa prodajom borovnice uprkos njenoj visokoj cijeni od 10 KM po kilogramu.

– Vjerujem da ni ove godine neće biti problema sa prodajom. Borovnica je dosta tražena i ne uzgaja se mnogo na našem području. Planiramo je prodavati u svježem stanju, jer je cijena za sada dobra. Ne isplati se prerađivati borovnice sa takvom cijenom. Ako bude nekog sitnog roda, od njega se može napraviti liker, džem ili nešto slično, a ostalo se prodati u svježem stanju – ističe Ognjen.

 

Berba

U poslu oko borovnice za sada im pomažu ostali članovi porodice, ali u budućnosti kada borovnica dosegne pun urod biće im potrebna dodatna radna snaga. Ognjen ističe da je berba borovnice specifična jer se ne bere sav plod odjednom, već se prebiraju zrela zrna. Berba kreće od 10. juna i traje sve do avgusta, pa Pejakovići tada imaju pune ruke posla. Veliku prednost u gajenju borovnice Pejakovićima daje to što ona na njihovom imanju dozrijeva skoro 20 dana ranije u odnosu na neke druge dijelove BiH.

– U ovo vrijeme u Evropi ima malo borovnice, pa su cijene od 10. juna do 10. jula najjače. Kasnije, kada krene berba u drugim krajevima, i cijena logično počne da pada. Mi bismo mogli da iskoristimo taj vakuum i budemo konkurentni – ističe Ognjen.

Dodaje da u budućnosti planiraju da u svom zasadu postave i protivgradnu mrežu, kako bi borovnice potpuno zaštitili. Postavljanje protivgradne mreže je skupa invcesticija, jer za jedan dunum trebaju izdvojiti oko pet hiljada evra, a Pejakovići trenutno nemaju novca za to. Međutim, kada njihov zasad borovnice dostigne pun urod, tada će biti na korak bliže ostvarenju tog poslovnog plana. Ognjen ističe da posla oko borovnice ima dosta, od zaštite, preko rezidbe, košenja, održavanja, berbe, navodnjavanja i  slično, ali da im to ne pada teško, jer su svjesni da svojim radom ulažu u svoju budućnost.

Borovnica se sadi na razmaku od tri metra između redova, a u samom redu razmak može biti od 1,20 m do 1,50 m. U zavisnosti od gustine sadnje, potrebno je od 2300 – 2500 sadnica po hektaru. Prinos koji borovnica može dati po jednom žbunu se kreće od 5 do 7 kilograma. Prinos po hektaru je od 12 do 15 tona.

 

Piše: Snježana KARIĆ

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *