Predstavljanje proizvođača

Porodica Šešić vraća zaboravljenu vrstu pšenice na naše trpeze

Radenko Šešić iz Gornje Piskavice kod Banjaluke jedan je od rijetkih ratara u BiH, koji se odlučio za uzgoj prastare pšenice krupnik poznatije kao spelta. Na uzgoj ove pšenice, koju su nekada proizvodili čak i stari Egipćani, a koja je odavno nestala sa naših trpeza, Šešić se, kaže, odlučio iz više razloga. Jedan od njih je taj što je spelta laka za uzgoj i odlično uspijeva na našim prostorima, a drugi jer je proizvodnja potpuno organska, i nisu joj potrebna nikakva đubriva niti zaštita. Najvažniji razlog je možda taj što je spelta veoma zdrava i ima veći sadržaj proteina u odnosu na običnu pšenicu.

– S obzirom na to da se bavim proizvodnjom žita od kojeg pravim brašno, u kontaktu sa kupcima vidio sam da se mnogi raspituju za speltu. O spelti sam čuo i prije desetak godina kada sam gledao jednu emisiju na TV-u u kojoj su spominjali njene nutritivne vrijednosti. Razlozi zbog kojih se ta pšenica prestala proizvoditi jesu lošiji prinosi u odnosu na druga žita. Naime, ona rađa oko 200 kilograma po dunumu ili dvije tone po hektaru, što je manje u odnosu na druga žita  – pojašnjava Šešić. Dodaje da s druge strane spelta ne zahtijeva nikakvu posebnu njegu, a posjeduje veliku otpornost prema bolestima i štetočinama, zbog čega je pogodna za organsku proizvodnju.

 

Prva godina uspješna

Šešić ističe da je sa proizvodnjom počeo u jesen prošle godine kada je zasijao 10 dunuma ove ratarske kulture.

– Dobio sam oko dvije tone ove žitarice i vrlo sam zadovoljan. Planiram nastaviti sa proizvodnjom, i možda je čak proširiti na još nekoliko dunuma, jer vlada veliko interesovanje za brašno od spelte – kaže Šešić.

Ističe da bi proizvodnju spelte preporučio svakom rataru upravo zato što čisti zemlju i ne zahtijeva mnogo posla. Osim sjetve i vršidbe, drugih obaveza oko nje nema. Jedina je razlika, pojašnjava on, kod proizvodnje brašna, jer ima dvije radnje više u odnosu na klasičnu pšenicu.

– Moramo je prvo odvojiti od klasa, pa se onda kroz selektor očisti zrno od nečistoća. Pšenica samo ide na čišćenje i onda se melje. Tu je razlika – pojašnjava Šešić koji, pored spelte, uzgaja na stotinjak dunuma domaći kukuruz (žuti i bijeli), raž, ječam i pšenicu.

Ranije je sijao i heljdu, ali je prestao da je uzgaja na svom imanju. Umjesto toga, heljdu za njega uzgajaju ratari sa područja Mrkonjić Grada i Kupresa, a on im nakon žetve plati za taj posao.

 

Djedovim stopama

– Imam ukupno oko 14 hektara obradivih površina pod žitom. To nam je porodična tradicija. Čak je i moj djed bio veliki proizvođač žita. Među prvima je počeo sijati neke hibride, a pedesetih godina je dobijao i nagrade kao najbolji proizvođač kukuruza u tadašnjoj opštini Banjaluka. U to vrijeme nije bilo vještačkih đubriva, već se sve baziralo na prirodnoj proizvodnji – pojašnjava Šešić.

Dodaje da njegova porodica još od davne 1972. godine aktivno proizvodi i prodaje brašno od kukuruza, pšenice, raži, ječma i ovsa. Iako većinu toga prodaju na kućnom pragu, Šešić je od prošle godine uveo i kućnu dostavu, pa brašno isporučuje na vrata svojih kupaca. Pored toga, njegova porodica više od 40 godina posjeduje svoj štand na Gradskoj tržnici na kojem se može naći brašno koje proizvode.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *