Stručni prilozi

Potrebe povrća za svijetlošću u zaštićenom prostoru

Za sve biljke neophodni su određeni intenzitet i kvalitet svjetlosti i određena dužina dana. Najviše svjetlosti potrebno je biljkama porijeklom iz toplih, južnih regiona, kao što su paprika, lubenica, paradajz (minimalan intenzitet svjetlosti je oko 5.000-6.000 luksa). Te vrste ne podnose zasjenjivanje, a u zaštićenom prostoru mogu uspješno da se gaje samo u periodu s dosta svjetlosti. Biljke kojima treba manje svetlosti (3.000-5.000 luksa) bolje podnose zasjenjivanje i gust sklop. Mnoge od njih, kao što su mladi crni i bijeli luk, mogu uspješno da se gaje između biljaka na zasijanim mjestima (500-1.000 luksa). Za biljku je najznačajniji vidljivi dio spektra tzv. fotosintetska aktivna radijacija (FAR), pri kojoj se normalno odvija fotosinteza kao osnovni životni proces u biljci. Po potrebama za svjetlošću ističu se paradajz, paprika, lubenica, dinja, krastavac, rotkvica, salata i kupus. Razlike su izražene i u zavisnosti od sorte. Visoka osvijetljenost (60.000-70.000 luksa) je štetna. Veoma su nepovoljne nagle promjene intenziteta osvijetljenosti (zimi, oblačni dani).

 

Dužina dana i osvjetljenje

Odnos biljke prema dužini dana određuje mogućnost gajenja povrća na različitim geografskim širinama, odnosno u određenom periodu godine. Biljke dugog dana (crni luk, salata, kupus) donose cvijet, sjeme, plod (generativne organe) kada je dužina dana 14 i više časova, što je u našim uslovima od maja do polovine avgusta. Biljke kratkog dana cvjetaju kada je dan kraći od četrnaest časova. Takve su neke sorte paradajza, paprike, krastavaca, pasulja, plavog patlidžana. Biljke koriste svjetlost u zavisnosti od veličine i oblika vegetacionog prostora, pravca sadnje i broja biljaka po jedinici površine. Za združenu i raniju berbu bolji je gušći sklop (broj biljaka zavisi od visine i položaja listova), ali su jestivi biljni organi (korijen, lukovica, plod) tada sitniji. Biljke sijane ili sađene u redove čiji je pravac sjever-jug imaju ujednačeniju osvijetljenost u toku cijelog dana i daju veći prinos. Iz istih razloga najbolji je kvadratni oblik vegetacionog prostora, ali on je neracionalan za njegu usijeva. Zato je pravougaoni oblik najčešći oblik vegetacionog prostora. Većini povrtarskih vrsta koje se uzgajaju u zaštićenom prostoru za rast i razvoj treba dosta svjetlosti. Pri nedostatku svjetlosti, posebno kod heliofilnih vrsta, biljke kasnije cvjetaju i obrazuju plodove. Za optimalnu osvijetljenost plastenika neophodno je da maksimalna količina sunčevih zraka pada pod uglom od 90°. Zbog toga je najoptimalniji polukružni oblik krova. Dugi sunčevi zraci koji padaju u plastenik rasijavaju se i reflektuju van objekta.

Za fotosintezu najznačajniji dio sunčevog spektra su zraci talasne dužine od 360-760 um, i oni čine oko 50 odsto sunčeve insolacije. Na intenzitet osvjetljenja posebno su osjetljive heliofilne biljke – paradajz i paprika, kojima je za optimalne uslove rasta i razvoja neophodan intenzitet osvjetljenja od 20.000-30.000 luksa, a za normalni rast oko 15.000 luksa. Pri određivanju termina proizvodnje treba polaziti i od činjenice da, na primjer, na 44-45° sjeverne geografske širine dnevni prosjek intenziteta svjetlosti u decembru iznosi oko 5.000 luksa, u januaru oko 7.000, februaru 10.000, u martu 17.500 (od čega se pri prolasku kroz plastiku gubi 30- 50%). Zbog ovakvih uslova u toku zimskih mjeseci najčešće se gaje vrste manje osjetljive na jačinu osvjetljenja: salata, crni luk, krastavac, ili se obavlja dopunsko osvjetljavanje rasada heliofilnih vrsta. Na svjetlosne uslove u leji najveći uticaj imaju čvrsti (drveni, betonski i sl.) dijelovi leje koji stvaraju sjenke. Okvir leje daje najveću sjenku, a njena veličina i položaj se mijenja u toku dana i uvijek je ima na južnoj strani. Zato su biljke u ovom dijelu leje najčešće izdužene.

 

Količina svjetlosti

Količina svjetlosti u leji zavisi od orijentacije leje i ugla pod kojim sunčevi zraci padaju na prozore (što je ugao manji to je više svjetlosti u leji). U lejama sa manje pregrada na prozoru veća je osvijetljenost. U toku proizvodnje treba održavati čiste prozore, redovno skidati asure, a vrijeme proizvodnje podešavati prema biološkim potrebama vrste. Svjetlosni uslovi u tunelima i plastenicima zavise od svojstva folije. Najmanje vidljivog dijela spektra propušta PE folija. Količina svjetlosti koju propušta plastika najveća je oko podneva, a manja ujutro i poslije podne, a za 1-3,5 puta je više sunčanih dana nego oblačnih. Ako je položaj plastenika po dužoj strani istok-zapad, onda je srednja dnevna osvijetljenost u periodu mart-april veća nego ako je orijentisan u pravcu sjever-jug. Korišćenje dvoslojne plastike smanjuje količinu svjetlosti u objektu (za 10%) zbog kondenzacije vodene pare između dvije folije.

Količina svjetlosti u plasteniku zavisi i od konstrukcije elemenata nosača. Ukoliko su oni tanji, zaobljeni, sa većim međusobnim rastojanjem, to je manje zasjenjena površina. Dnevna kolebanja zasjenjenosti plastenika postaju neznačajna ako se koriste ploče hrapave površine ili folije sa difuznim svojstvima, jer one daju difuzno svjetlo koje ravnomjero osvjetljava cijelu površinu. Na svjetlosne uslove utiču i agrotehničke mjere u proizvodnji, ali i osobine biljaka (broj biljaka, položaj, broj i veličina listova). Elektrifikacija plastenika i tunela ima velike prednosti kada je riječ o regulisanju osvijetljenosti. To omogućuje duži rad u objektu, daje mogućnost dopunskog osvjetljavanja, ali i korišćenja komora za proizvodnju sijanaca za pikiranje (to značajno štedi energiju uz ekonomičnost korišćenja prostora). Instaliranje električnog sistema treba da obavi stručnjak, jer će ne samo najbolje riješiti sistem osvjetljenja, već će sprovesti i sve mjere zaštite. Zaštita od mogućih strujnih udara je bitna jer se u objektima radi uz povećanu vlažnost.

 

Autor: Slavica KODŽOPELJIĆ, dipl. ing ratarstva

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *