Predstavljanje proizvođača

Porodica Sabljić iz Drvara obara rekorde u preradi drenjina

Kompletna proizvodnja je zasnovana na tradicionalnom iskustvu, od berbe do prerade, a svaki član porodice ima svoje zaduženje. Roditelji se bave preradom, dok su Jovanka, njena sestra i dva brata zaduženi za plasman i distribuciju

Drvarsko područje od davnina je poznato po drenjinama i tradicionalnim proizvodima koji se dobijaju njihovom preradom. Područje bogato šumom, pitkom vodom i čistim vazduhom, idealno je za rast drenjina, ali i organsku proizvodnju. Plod toga šumskog drveta izuzetno je ljekovit i bogat pektinom, organskim kiselinama, C vitaminom, a uspješno reguliše i krvni pritisak, te liječi crijevne bolesti.

Prepoznavši ovaj potencijal, šestočlana porodica Sabljić iz Drvara prije šest godina odlučila je da staru porodičnu tradiciju pretvore u biznis, tako što će proizvode dobijene od ove samonikle voćke punuditi građanima ne samo BiH, već i šire. Razvijajući vlastiti brend pod nazivom: „Budi zdrav ko dren“, ova porodica je na svom imanju počela proizvoditi rakije, likere, sokove i pekmeze od drenjina, koji su veoma brzo našli svoj put do tržišta.

 

Skromni počeci

– Proizvodi od drenjina nisu novost u našoj porodici. Mi već generacijama s koljena na koljeno prenosimo tu tradiciju, ali nikada ranije nismo prerađivali drenjine u komercijalne svrhe. U našoj kući je uvijek bilo rakije, likera, sirupa (imer) i pekmeza od drenjina, koje smo pravili za naše potrebe, ali i poklanjali prijateljima ili rođacima – započinje svoju priču Jovanka Sabljić. Dodaje da je njen otac Milan Sabljić prije šest godina došao na ideju da pokrenu proizvodnju u komercijalne svrhe, ali da zadrže tradicionalni način pripreme. Svi njihovi proizvodi prave se po staroj porodičnoj recepturi, a drenjine beru ručno, bez upotrebe bilo kakvih mašina. Svi proizvodi se prave od svježih plodova, netom nakon branja.

Jovanka ističe da su njihovi počeci bili skromni, pa su prve godine preradili oko jednu tonu drenjina, dok su ove godine „dogurali“ već na četiri i po tone.

– Naši proizvodi su veoma brzo prepoznati na tržištu, pa smo iz godine u godinu morali da proširujemo proizvodnju. Prošle godine sam magistrirala iz oblasti preduzetničke ekonomije na temu: „Proizvodnja, prerada i plasman proizvoda od drenjina“. Tokom istraživanja otkrila sam  rastuću tržišnu priliku za organskom proizvodnjom hrane i pića, i dodataka na bazi drena, pa sam  započela sa inovacijama naše proizvodnje. Razvili smo vlastiti brend: “Budi zdrav ko dren“, a prije dvije godine osnovali smo i istoimenu kooperativu – pojašnjava Jovanka. Kaže da je cilj kooperative udruživanje domaćih proizvođača, koji prave proizvode od drenjina kako bi iskoristili prirodne resurse koje imaju, a ne da na stotine tona ovog samoniklog blaga svake godine propada. Jovanka ističe da svoje proizvode prodaju uglavnom preko društvenih mreža, ali i na kućnom pragu, te putem suvenirnice smještene na ulazu u spomen-kompleks Titove pećine.

 

Potražnja za pekmezima i rakijom

Naša sagovornica ističe da najveeće interesovanje vlada za njihovu rakiju, ali i za tradicionalni pekmez, koji prave na dva način – kuvani i nekuvani, tj. mućeni. Jovanka ističe da drenjina daje snažan miris i punoću ukusa rakiji, koja je čista i prozirna.

– Za kvalitet rakije najvažniji je kvalitet sirovine. Što se tiče pekmeza, on je ukusan i blago kremast. Pravimo ga na tradicionalan način, sa više od 70 odsto voća. Prošle godine smo prodali više od 1.000 malih teglica domaćeg pekmeza od drenjina i 500 litara soka. Teglica pekmeza od 0,37 kilograma košta šest KM, pola litra rakije 15, a pola litra sirupa i pola litra likera deset KM – navodi Jovanka. Dodaje da je kompletna proizvodnja na tradicionalnom nivou, od berbe do proizvodnje, a svaki član porodice ima svoje zaduženje. Roditelji se bave preradom, dok su Jovanka, njena sestra i dva brata zaduženi za plasman i distribuciju.

– Redovno odlazimo na obuke, treninge i seminare, na kojima se  profesionalno usavršavamo – kaže Jovanka i pojašnjava da sezona prikupljanja drenjina počinje krajem avgusta, kad poprime tamnocrvenu/bordo boju i tada imaju ugodan slatkokiseli ukus.

– Prikupljanje traje sve do oktobra. Drenjine se ne beru, već čekamo da dođu u tu fazu da same otpadnu kada protreseš granu. Prethodno se ispod drenjka prostru mrežaste plastične folije i ceradice, koje nam pomažu da ne kupimo plod po travi –  pojašnjava nam Jovanka.

Dodaje da u narednom periodu planiraju da unaprijede  proizvodnju, kroz sertifikovanje proizvoda i marketing. U planu imaju organizovanje radionica čiji je cilj povećanje svijesti o značaju drenjina, te o mogućnostima za razvoj zajedice i regiona.

 

Aroma iz tegle

Porodica Sabljić u svojoj ponudi ima dva pekmeza od drenjina – kuvani i nekuvani. Prema Jovankinim riječima, razlika između njh nije velika, ali se osjeti.

– Drenjina spada u rijetke voćke koje mogu da se ne kuvaju i da imate pekmez koji može vrlo dugo da traje bez ikakvih dodataka. Aroma im je slična, a razlika je samo u tome da se u nekuvanom zadrži mnogo više vrijednosti drenjina. Imate osjećaj kao da jedete svježe drenjine koje su mekše i blago kremaste. U nekuvanom pekmezu se osjeti prava aroma drenjina – pojašnjava Jovanka.

Porodica Sabljić u prikupljanju drenjina ne koristi nikakve mašine što im otežava rad. Jovanka pojašnjava da bi uz pomoć mašina njihova proizvodnja bila utrostručena. Dodaje da na tržištu postoje razne mašine, od onih koje pomažu u odvajanju drenjina od koštica, pa do onih koje same proizvode pekemez. Takve mašine, ističe Jovanka, zadržavaju kvalitet proizvoda, a rade na principu organske proizvodnje.

 

Piše: Snježana KARIĆ

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *