Predstavljanje proizvođača

Od hobija do pivare

Nikola Galić iz Banjaluke odličan je primjer kako entuzijazam, želja i ljubav mogu dovesti do ostvarenja snova, bez obzira na prepreke koje se nađu pred vama. Ovaj profesor engleskog jezika i kniževnosti je u veoma kratko vremenu svoj san o kvalitetnom domaćem pivu pretvorio u biznis, i danas je ponosni vlasnik male zanatske pivare pod imenom „Gorštak“ u kojoj se „kuhaju“ kraft piva koja zadovoljavaju ukus i onih najprobirljivijih pivopija.

Svoju malu pivaru Galić je smjestio u Glamočane, u opštini Laktaši, odakle njegova piva svaki dan nalaze svoj put do brojnih ugostiteljskih objekata i trgovina. Ovo je inače prvo zanatsko banjalučko pivo koje se našlo na našem tržištu.

 

Prirodni sastojci

Galić u razgovoru za naš magazin pojašnjava da ono što njegova piva čini drugačijim od komercijalnih jeste što se zanatska ili kraft piva prave od potpuno prirodnih sastojaka, bez vještačkih dodataka poput konzervansa, enzima, stabilizatora pjene, izbistrivača, aroma i slično. Sva piva su, takođe, nefiltrirana i nepasterizovana, što znači da su u sebi sačuvala sve hranljive materije.

U ponudi ove male pivare trenutno su četiri vrste piva (tri svijetla i jedno tamno), koja su napravljena po Galićevoj recepturi i zbog toga su jedinstvenа. A sve je krenulo kao hobi krajem 2014. godine, kaže Galić, koji je banjalučkoj javnosti poznat kao jedan od članova benda „Neuro“.

– Gledao sam prilog na televiziji o tome kako se u kućnim uslovima može napraviti pivo. S obzirom na to da sam veliki pivopija, taj prilog me je zainteresovao. Počeo sam se malo raspitivati, čitati forume na internetu, prikupljati raznu literaturu i tako je sve to počelo – objašnjava nam Galić. Dodaje da mu je u realizaciji ideje pomogao i boravak u nekoliko zanatskih pivara u Hrvatskoj i Srbiji, kao i crowdfunding kampanju na internetu koja je trajala mjesec dana. Galić objašnjava da je proizvodnja zanatskih piva vrlo popularan hobi u svijetu u zadnjih 20-ak godina, dok kod nas tek sad polako zaživljava.

 

Postupak proizvodnje

Galić ističe da je svoje prvo pivo napravio godinu do godinu i po nakon što je počeo istraživati na ovu temu. Prošle godine je počeo kupovati opremu, a u aprilu ove godine zvanično krenuo sa proizvodnjom piva.

– Počeo sam da razvijam razne recepture za pivo i kada sam ga prvi put napravio potpuno me je oborilo s nogu. I ne samo mene, već  i sve one koji su ga probali. Dugo sam se borio koja piva da odaberem jer sam imao vrlo mnogo recepata koje sam u međuvremenu razradio. Na kraju sam se odlučio za četiri tipa i zadovoljan sam svojim odabirom – priča nam Galić.

Govoreći o postupku pripreme piva, naš sagovornik objašnjava da sve počinje dan prije samog kuvanja, pripremom vode. Dio vode filtrira, odnosno iz nje odstrani minerale kako bi za svako pivo dobio poseban mineralni profil vode. Nakon toga se samelju sladovi, od kojih se može koristiti i samo jedna vrsta slada. Slad koji se dobija klijanjem najčešće ječma, pšenice, raži ili heljde, jedna je od osnovnih sirovina za proizvodnju piva i od njega uglavnom zavisi njegov tip i karakteristike. Nakon završene pripreme, proces pravljenja piva može da počne.

Prva faza na dan kuvanja je ukomljavanje, koje se radi tako što se određena količina vode ugrije do određene temperature, a zatim se pomiješa sa sladom. Naredna faza predstavlja kuvanje sladovine koja se kuva određeno vrijeme prije nego se  pređe na dodavanja hmelja.

– U momentu ključanja počnemo sa dodavanjem hmelja i kuvamo narednih sat ili više. Prvi hmelj koji se dodaje na sat do kraja kuvanja će najviše otpustiti gorčinu stvarajući balans sa slatkoćom koju daje slad. U raznim intervalima do kraja kuvanja dodajemo ponovo hmelj u zavisnosti od toga koliko arome i gorčine hmelja želimo – pojašnjava Galić.

Dodaje da se po završetku ovog procesa sladovina hladi i prebacuje u fermentor gdje se dodaje kvasac i po potrebi još hmelja. Fermentor se potom zatvori, a pivo je tri sedmice na primarnom odležavanju. Nakon toga slijedi flaširanje.

– Prilikom flaširanja mlado pivo miješamo sa određenom količinom šećera, da bi se na taj način moglo gazirati. Biće potrebno još najmanje dvije sedmice da pivo odleži u flašama i da se ukusi potpuno izbalansiraju. Nakon toga može da se pije – završava Galić, ističući da sveukupan proces proizvodnje domaćeg piva na ovaj način traje do 40 dana.

 

Ulaganje u svoje vizije

Naš sagovornik napominje da oprema za pivaru nije nimalo jeftina, ali da se isplati uložiti u nešto u šta vjeruješ i što voliš. Galić ističe da ga raduje činjenica da je njegovo pivo pronašlo put do brojnih pivopija i što ga kontaktiraju mnoge osobe koje su zainteresovane da pokrenu svoju proizvodnju, a kao osnovni uslov za popularizaciju kraft piva izdvaja informisanje samih kupaca. Prema njegovim riječima, na području Banjaluke trenutno ima više od 20 osoba koje proizvode zanatsko pivo za svoje potrebe.

– U stalnom smo kontaktu. Sastajemo se i sa ljubiteljima zanatskog piva iz drugih gradova i država, družimo se, idemo na festivale i razmjenjujemo ideje. Mnogo naučimo jedni od drugih, jer svaki put dobiješ neki praktičan savjet kako da neku stvar primijeniš, dodaš, izmijeniš – ističe Galić.

Za kraj poručuje da je vrlo bitno biti okružen ljudima istih shvatanja i želja jer na taj način svi zajedno napreduju. Dodaje da kroz svoj primjer želi skrenuti pažnju mladim ljudima da se okrenu sebi i pokušaju slijediti svoje vizije.

 

Orginalna receptura

Kapacitet Galićeve pivare je do 2.000 litara mjesečno. Trenutno se u njoj prave četiri vrste piva: Pale Ale, Hoppy Wheat, Blonde Ale i Brown Ale, i svako od njih, kako kaže, predstavlja njegov lični pečat.

– Piva pravim po receptima koje sam osmislim. Sve je rezultat brojnih eksperimenata i proba koje sam radio tokom proteklih godina kao kućni pivar. Pratio sam ukus kojiimi odgovara i svoje želje. Svi ukusi i vizuelne karakteristike su dobijeni na prirodan način i od najboljih prirodnih sirovina: raznih vrsta slada, hmelja, kvasca i vode prilagođene za svaki stil u smislu dodavanja ili filtriranja minerala kao što su kalcijum, hloridi, sulfati, magnezijum, bikarbonati – pojašnjava Galić.

 

Uvoz sirovina

Galić nam pojašnjava da za potrebe svoje pivare trenutno mora da uvozi sve sirovine iz inostranstva jer ih u BiH ne može nabaviti.

– Sirovine se uvoze uglavnom iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Češke i SAD. Uopšte mi nije jasno kako nikome u BiH nije do sad palo na pamet da proizvodi hmelj!? U BiH trenutno imamo desetak velikih i vjerovatno stotinjak kućnih pivara, i vjerujem da bi proizvođači hmelja lako našli svoje tržište. Imamo ogromna prirodna bogatstva u BiH, a s druge strane to ostaje neiskorišteno. Umjesto da kupujemo domaće, prinuđeni smo da uvozimo – ističe Galić. Dodaje da je na svom imanju zasadio eksperimentalni zasad hmelja, ali da se za sada ne misli ozbiljnije baviti time jer nema vremena. Ističe da je proizvodnja sirovina za pivo ozbiljan posao koji zahtijeva i vrijeme i stručno znanje pa to prepušta drugima.

 

Piše: Snježana KARIĆ

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *